Poštovani članovi odbora, cijenjeni saborski zastupnici, dame i gospodo,
Kada je Ivica Todorić u petak 7. travnja prošle godine, zajedno sa svim članovima bivše Uprave, potpisao zahtjev za aktiviranjem postupka izvanredne uprave u Agrokoru, ja sam u tom trenutku bio u Splitu, na godišnjem odmoru. Tamo me u subotu ujutro 8. travnja zatekao poziv tadašnjeg predsjednika Sabora i predsjednika MOST-a, gospodina Bože Petrova, koji me zvao kako bi mi rekao da su u MOST-u imali više konzultacija i različitih mišljenja te su na kraju ipak zaključili da bi me željeli predložiti za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. Gospodinu Petrovu sam zahvalio na prijedlogu i rekao mu da ga, nažalost, ne mogu prihvatiti, jer tko god će biti ta osoba mora imati punu podršku oba tadašnja koalicijska partnera, jer bi u drugačijim okolnostima bilo nemoguće raditi.
Znao sam, naime, da sam okarakteriziran kao «Čačićev», «Škegrin» ili ne znam čiji još sve čovjek, jer sam s tim ljudima radio, i znao sam da me ta činjenica kod nekih aktera na političkoj sceni u startu diskvalificira. No, nakon subotnjeg poziva gospodina Petrova uslijedio je u nedjelju ujutro poziv potpredsjednice Vlade gospođe Martine Dalić da se vratim u Zagreb na sastanak s predsjednikom Vlade, koji me, prema njenim riječima, htio hitno vidjeti jer me žele predložiti za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. Nakon tog razgovora, sjeo sam u auto i krenuo za Zagreb na sastanak s premijerom.
U ponedjeljak, 10. travnja 2017. godine, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, a odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu imenovan sam za izvanrednog povjerenika Agrokora i preuzeo sam upravljanje Agrokorom te kontrolu nad tvrtkama Agrokora obuhvaćenim izvanrednom upravom.
Gospodin Ivica Todorić, s kojim su bili i njegov sin Ante te još dva člana bivše uprave Agrokora, tog me je ponedjeljka prije nešto više od 10 mjeseci dočekao u svom tadašnjem uredu u Agrokorovom tornju na 19. katu, s manjim registratorom primopredaje s osnovnim dokumentima i više uputa i savjeta o hitnim poslovima o kojima ovisi opstanak Agrokora.
Gospodin Todorić je, naravno, bio potpuno svjestan stanja u kojem se kompanija kojoj su računi tada bili blokirani već deset dana nalazi i zatražio je, zajedno s cijelom upravom, aktiviranje Zakona o postupku izvanredne uprave da bi Agrokor zaštitio od prisilne naplate potraživanja od strane svih vjerovnika i stečaja koji bi neupitno uslijedio. U tom trenutku, stečaj Konzuma je, naime, već bio zatražen.
Zanimljivo je da je tada rekao da treba čim prije, pod hitno, osigurati meso te svježe voće i povrće i da treba pod hitno, prije Uskrsa, napuniti police Konzuma jer o tome ovisi opstanak Agrokora.
Kao kuriozitet, reći ću vam da se tom prilikom gospodin Todorić čudio našoj brizi za dobavljače, pri čemu je rekao da ih on nikad ništa nije pitao, jer gdje bi stigao da se s njima bavio.
Osobno, vjerujem da je upravo zbog izostanka kvalitetne komunikacije bivše Uprave Agrokora sa svim vjerovnicima, a pogotovo dobavljačima, njihovo povjerenje u Agrokor bilo ozbiljno narušeno.
U prvom tjednu rada izvanredne uprave, ustanovio sam zastoje ili potpune prekide u proizvodnji više proizvodnih tvrtki te izrazito otežanu opskrbu maloprodaje, koja je ostala bez pojedinih proizvoda u potpunosti. Poljoprivredne kompanije bile su suočene s nestašicom stočne hrane, a u trenutku kada je priprema za sezonu već trebala biti u punom jeku Agrokor, nije imao likvidnost dostatnu niti za isplatu svih plaća na vrijeme.
Plaće su isplaćivane, ali s kašnjenjima koja su započela još u prosincu 2016. godine.
U trenutku kada sam imenovan za izvanrednog povjerenika, zatekao sam 10. travnja po dizanju blokada s računa potpuno prazne račune, stanje je bilo doslovce 6 kuna. Istovremeno, pred kompanijom je bila obveza isplate novih plaća do 15. u mjesecu, odnosno do Velikog petka, u iznosu od 200 milijuna kuna.
To znači da sam imao na raspolaganju samo tri radna da s bankama osiguram kredit koji su bankari prethodno najavili dati u iznosu od 150 miijuna eura. Međutim, nakon dva dana pregovora, u srijedu, 12. travnja oko 3 sata ujutro, postalo je jasno da dvije od šest banaka žele kroz ugovor o kreditu opstruirati i derogirati Zakon o izvanrednoj upravi. Stoga sam u srijedu od 7 sati ujutro sve napore usmjerio u dogovor s četiri domaće banke. Do kraja dana s njima je dogovoren kredit od 80 milijuna eura, čime smo osigurali sredstva za hitnu opskrbu maloprodajnih mjesta robom uoči uskršnjeg vikenda i isplatu plaća.
Objašnjavam vam ovaj početni odnos s bankama detaljno, kako bih vam donekle priblžio okolnosti s kojima sam bio suočen na početku izvanredne uprave.
Ti prvi dani i prvi tjedni od otvaranja postupka izvanredne uprave, bili su svakodnevna borba za održavanje, borba za ponovno uspostavljanje duboko narušenog povjerenja svih dionika prema kompaniji i za uspostavljanje kontrole nad velikim sustavom u kojem sam zatekao situaciju potpunog kaosa i izostanka osnovnih standarda dobrog korporativnog upravljanja. Na primjer, sjednice uprave se nisu održavale. U Agrokoru nema zapisnika s dnevnim redom niti odluka koje su donijeli i o kojima su glasali svi članovi uprave. To u Agrokoru nije postojalo. Sve odluke je donosio jedan čovjek temeljem osobne prosudbe, iako se radi o složenom sustavu s više od 160 kompanija.
Vrlo brzo, već 27. travnja morao sam službeno priopćiti da se vjerovnici ne mogu pouzdati u službena financijska izvješća kompanije pripremljena za vrijeme gospodina Todorića, jer je bilo evidentno da ne prikazuju stvarno stanje u kompaniji.
Prvi izvještaj o obvezama, pripremljen od strane savjetnika koje je bio angažirao još gospodin Todorić, utvrdio je u travnju 2017. godine da su na dan 31. ožujka 2017. Godine, ukupne obveze kompanije iznosile 40,4 milijarde kuna. Kada je šest mjeseci kasnije završen proces prijave tražbina, ukupan iznos utvrđenih tražbina vjerovnika premašio je 57 milijardi kuna.
Od većih događaja koji su slijedili i konkretnih rezultata rada izvanredne uprave treba izdvojiti sljedeće.
- Postizanje dogovora u lipnju prošle godine o novom financiranju u iznosu od milijardu i 60 milijuna eura. Naime, inicijalni kredit od 80 milijuna eura ni približno nije bio dostatan za opstanak kompanije i pripremu poslovanja u turističkoj sezoni. Podsjećam vas da se pregovori o novom financiranju događaju u situaciji političke nestabilnosti izazvane raspadom koalicije i formiranjem nove koalicije. Nemojte misliti da su se potencijalni kreditori takmičili tko će Agrokoru dati prije i više novca. Kompanija nije imala financijska izvješća i davanje tog kredita bio je i ostao visoko rizičan posao, ali kada je dovršen, pokazao je povjerenje kreditora u budućnost Agrokora
Bez ovog financiranja ne bi bio moguć opstanak Agrokora niti bi bili stvoreni preduvjeti za restrukturiranje kompanije i postizanje nagodbe te njen dugoročni opstanak.
- Dana 9. listopada 2017. godine objavljeni su revidirani financijski izvještaji Agrokora d.d. i konsolidirani financijski izvještaji Agrokor grupe za 2016. godinu. Uz revidirane financijske izvještaje, revizor je sukladno pravilima dostavio i zasebno pismo u kojem PwC ukazuje na sumnju u nezakonite radnje koje su po pravilima revizorskog posla izvan njihovog mandata.
Ključne nepravilnosti na koje su ukazali u tome pismu su:
- neprikazivanje 3,9 milijardi kuna obveza,
- neprikazivanje 2,3 milijarde kuna operativnih i financijskih troškova u razdoblju od 2010. do 2015. godine, i
- pogrešno prikazivanje 2,1 milijarde kuna kao novca i novčanih ekvivalenata. Na primjer, Agrokor je u svojim knjigama prikazivao od 2014. do 2016. godine kao novac i depozit u iznosu od 700 milijuna kuna koji je u stvarnosti bio pozajmica Agrokora prema Ivici Todoriću na njegovom privatnom računu.
Radi toga sam 9. listopada prošle godine podnio kaznenu prijavu protiv gospodina Ivice Todorića i drugih odgovornih osoba Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
- Paralelno s utvrđivanjem stvarnog financijskog stanja kompanije savjetnički tim i menadžment operativnih kompanija radili su na restrukturiranju operativnog poslovanja i izradili su planove održivosti za ključne kompanije. To su planovi i projekcije poslovanja Agrokorovih kompanija za sljedećih pet godina.
- U studenome prošle godine završen je proces prikupljanja i prijave tražbina te je izvanredna uprava predala Trgovačkom sudu u Zagrebu tablice sa svim prijavljenim tražbinama. Iz istih proizlazi da je struktura tražbina s kojima se ulazi u nagodbu iznimno kompleksna – oko 5700 hrvatskih i stranih vjerovnika prijavilo je oko 12 000 tražbina. Ukupan iznos utvrđenih tražbina iznosi oko 57 mlrd kuna, od čega sam ispitao i priznao tražbine u iznosu od 41,5 milijardi kuna, dok je ukupna vrijednost osporenih tražbina oko 16,5 milijardi kuna.
Nakon što smo predali tablice s ispitanim tražbinama Sudu, vjerovnici su međusobno osporili tražbine u dodatnom iznosu od 10,4 mlrd. kuna.
- Privremeno vjerovničko vijeće svoju je do sada najvažniju, trinaestu, sjednicu održalo 20. prosinca 2017. godine. Jedina točka dnevnog reda bila je prezentacija prijedloga strukture nagodbe u postupku izvanredne uprave.
Daljni rad na prijedlogu nagodbe, kao i postizanje nagodbe, o kojoj odlučuju vjerovnici odnosno sve priznate tražbine, od tada je glavni fokus našeg rada.
Cilj nam je postići nagodbu koju će izglasati većina svih vjerovnika u roku propisanom zakonom, koji je za jedno ovako kompleksno restrukturiranje rekordno kratak, i time uspješno okončati postupak izvanredne uprave.
Želim ovom prilikom istaknuti da je Privremeno vjerovničko vijeće odigralo, u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, ključnu ulogu u dosadašnjem tijeku procesa izvanredne uprave u Agrokoru. Predstavnici različitih skupina vjerovnika su ti koji su donijeli odluke o plaćanjima takozvanog starog duga, duga nastalog prije otvaranja postupka izvanredne uprave, što je omogućeno upravo zahvaljujući Zakonu o postupku izvanredne uprave i predstavlja jednu od najvažnijih razlika između postupka izvanredne uprave i predstečajnog postupka.
Dugovi prema dobavljačima nastali prije aktiviranja zakona, s izuzetkom financijskih mjenica, tako su do danas podmireni u potpunosti za sve dobavljače u kategoriji mikro i malih tvrtki. Podmireni su u stopostotnom iznosu, uz suglasnost velikih dobavljača i financijskih kreditora. Time je riješen najveći dio duga Agrokora u poljoprivredi, posebice prema OPG-ovima i malim poljoprivrednim proizvođačima, ali i drugim malim tvrtkama čiji je život u dobroj mjeri ovisio o Agrokoru.
U kategoriji srednjih i velikih dobavljača, stari dug je podmiren do iznosa od prosječno 40 posto ukupnih tražbina, a kada se u to uključi trgovinski kredit za dobavljače i plaćeni granični dug, onda dolazimo do iznosa koji je prosječno 45 posto namirenja.
Još jednom ponavljam, ovaj postotak namirenja ostvaren je tijekom proteklih devet mjeseci, prije dovršetka postupka izvanredne uprave, tj prije nagodbe. Za usporedbu, u bilo kojoj predstečajnoj nagodbi za naplatu i najmanjeg dijela starog duga vjerovnici moraju čekati dovršetak predstečajne nagodbe, što je proces koji u pravilu traje nekoliko godina.
Od trenutka otvaranja izvanredne uprave do danas, više od dvije i pol milijarde kuna je plaćeno dobavljačima na ime svih tražbina, čime je osigurano da se kriza iz Agrokora ne prelije na ostatak gospodarstva Hrvatske i regije. Na samom početku krize u Agrokoru bili ste svjedoci reakcija vlada iz okruženja i njihove zabrinutosti za ekonomije tih zemalja te ste svjedočili opasnostima da Agrokorova imovina bude oduzeta.
Uspostavljanjem otvorenog dijaloga, golemim naporima i transparentnim poslovanjem, uspjeli smo te opasnosti otkloniti i danas su sve kompanije iz sustava Agrokora u regiji očuvane i posluju normalno. Neke od njih perjanice su gospodarstava tih zemalja. Podsjećam da je, na primjer, Mercator najveći poslodavac u Sloveniji, kao i Agrokorove kompanije u Bosni i Hercegovini.
Zaustavljanjem prelijevanja krize iz ogromne privatne kompanije na sve s kojima Agrokor posluje ispunjen je prvi cilj posebnog zakona po kojem se ovaj postupak provodi. Dodatno, sačuvana su radna mjesta kod dobavljača i u samom Agrokoru, usprkos obimnom restrukturiranju i optimizaciji poslovanja kroz koje prolaze sve kompanije u sustavu.
Zaključno, htio bih naglasiti da je moja uloga kao izvanrednog povjerenika i uloga savjetnika koji rade u postupku izvanredne uprave, jedino i isključivo podrška sada privremenom, a uskoro nadam se i stalnom, vjerovničkom vijeću u njihovom procesu donošenja odluka i usuglašavanja oko same nagodbe. Jer, kao što zakon kaže, vjerovničko vijeće mora odobriti sve moje odluke od materijalnog značaja.
Iako se ovaj postupak u Hrvatskoj vodi po prvi puta, jasno je da kao izvanredni povjerenik imam sve karakteristike stečajnog upravitelja po posebnom zakonu. Neovisno o tome što me Sudu predložila Vlada Republike Hrvatske, moja prava i obveze utvrđuju zakoni koji reguliraju pitanja stečaja.
U skladu sa zakonskom obvezom u travnju prošle godine izabrao sam i glavnog savjetnika za restrukturiranje, tvrtku AlixPartners te angažirao i druge pravne i financijske savjetnike, revizore i druge specijalizirane savjetnike bez kojih provođenje postupka izvanredne uprave ovakve složenosti i u iznimno kratkom roku koji propisuje zakon, nikako ne bi bilo moguće. Upravo iz tog razloga, a temeljem iskustava drugih zemalja, zakon je tako nešto ne samo predvidio već mi naložio kao obvezu.
Iako su angažman i troškovi savjetnika zadnjih dana ponovo predmet posebnog javnog interesa, podsjećam da sam u skladu s uputom Trgovačkog suda troškove ukupnog poslovanja Agrokora d.d. i specifično troškove savjetnika počeo objavljivati u mjesečnim izvješćima od listopada prošle godine.
Tada sam objavio da će ukupan trošak restrukturiranja, ovisno o duljini trajanja postupka i uspješnom sklapanju nagodbe, iznositi između 58 i 69 milijuna eura. Ovaj iznos je nešto manji od 1 posto ukupnog duga Agrokor grupe te je značajno ispod postotka u usporedivim situacijama u svijetu, koji iznosi više od 3 posto duga.
Vrtoglavih pola milijarde kuna troška restrukturiranja plaćaju vjerovnici Agrokora iz svoje imovine, imovine koja će im formalno pripasti po okončanju nagodbe, jer dugovi Agrokora višestruko premašuju vrijednost imovine.
Želim se na kraju osvrnuti i na angažman tvrtke Texo management u kojoj sam prethodno bio zaposlen.
Dopustite mi da vam objasnim zašto sam morao u roku od nekoliko sati okupiti tim s kojim mogu ući u Agrokor. Na početku izlaganja pokušao sam vam prikazati kakve su bile okolnosti i kakvu brzinu djelovanja su zahtjevale. Nisam imao sekunde vremena za upoznavanje sa situacijom, vidjeti gdje sam došao i koga tamo imam na raspolaganju, a morao sam odmah osigurati novce za daljnji rad.
Pozvao sam u pomoć ljude s kojima sam prije radio, blisko surađivao, kojima vjerujem i za koje sam znao da imaju iskustvo koje je potrebno da zajedno pokušamo zaustaviti potpuni krah Agrokora.
Nikada nisam imao namjeru kriti njihova imena, što možete vidjeti iz činjenice da sam već 12. travnja objavio koga sam sve pozvao u svoj savjetnički tim, što je preneseno u svim nacionalnim medijima.
Iz današnje perspektive mogu razumijeti zašto, gledajući sa strane i s vremenskim odmakom, taj moj potez netko može procijeniti nemoralnim i moguće čak koruptivnim. Žao mi je što je stvorena takva percepcija, jer, vjerujte mi, svi koji me poznaju kroz 25-ogodišnju poslovnu karijeru znaju da radim pošteno i časno, prema najboljim pravilima struke.
Kada sam prihvatio ovaj posao bio sam spreman podnijeti svaku žrtvu i staviti na kocku sav svoj ugled za spas hrvatskog gospodarstva. Zajedno s cijelim timom i svim zaposlenicima Agrokora radio sam predano i doslovce danonoćno kako bi sačuvali radna mjesta i osigurali ovim kompanijama perspektivu. Lojalnost i predanost tih ljudi, svih zaposlenika Agrokora, kojima nije bilo teško napraviti što god je potrebno da spase svoja radna mjesta bila mi je velika svakodnevna motivacija i na tome sam im svima zahvalan.
Ukoliko vi, časni zastupnici Hrvatskog sabora, kao i Vlada Republike Hrvatske procjenjujete da sam ovim činom kompromitirao cijeli postupak izvanredne uprave i rezultate koje smo do sada postigli, spreman sam snositi sve posljedice i preuzeti svu krivicu na sebe.
Zahvaljujem.
Sabroski Odbor za gospodarstvo – pitanja i odgovori
